Koliko smo slobodni?

labirint-za-meditaciju-u-središtu-vrta-1

Koliko smo često izgovorili rečenicu: ”To tako jednostavno mora biti” ili ”… To je život…”; ponašali se kao da smo ubačeni u more u kojem pokušavamo plivati, ali nam baš i ne ide?

Kao da našim životom upravlja sudbina, okolina, nagoni, odgoj, tradicija, automatizmi, a mi smo tu samo da to sve otrpimo. Ako smo vjernici – mislimo li da nas je tako Bog zamislio (i zaželio) te negdje sjedi sa strane i gleda koliko ćemo izdržati i kad ćemo se predati? Ako nismo vjernici – zar ne osjećamo nimalo samopoštovanja ili odgovornosti za sebe i za druge? Logoterapija vraća čovjeku zadnju riječ. Ne nekom neodređenom čovjeku – nego meni osobno. Ja sam taj koji ima slobodu svim vanjskim pritiscima reći ”da” ili ”ne”, prema njima zauzeti svoj stav i za taj svoj stav preuzeti potpunu odgovornost.

U čovjeku uvijek postoji još nešto više, unatoč teškoćama u kojima se nalazi.

Što je smisao života?

godisnja

U svijetu u kojem živimo, u svemu što doživljavamo i radimo, što nam se događa postoji skriven neki smisao.
Zadatak svakog od nas je da ga pronađemo u svojem životu.
Evo jednog zanimljivog iskustva u pronalaženju smisla.

Što je smisao života

Čovjek je pozvan biti sustvoritelj svijeta

teachersPriča o Teddyju Stoddardu autorice Elizabeth Silance Ballard prvi je put objavljena u časopisu Home Life magazine, 1976. godine. Nećemo se ovdje baviti njezinom istinitošću i autentičnošću. Priča nam opisuje odnos učiteljice i učenika – tijekom školovanja i dalje kroz život. Zanimljivo je kako i koliko možemo utjecati jedni na druge i na svijet oko sebe korištenjem naše slobode. Slobodu na zauzimanje stava možemo promatrati pod vidom slobode na izvrsnost i slobode na ravnodušnost.

Svojim izborom, čovjek daje smisao određenom trenutku i upisuje ga u prošlost. Taj  je trenutak neponovljiv i jedinstven, a može promijeniti nečiji cijeli život. U ovom kontekstu treba shvatiti Franklove riječi: ”Čovjek je pozvan biti sustvoritelj svijeta”.

Iz slobode proizlazi i odgovornost za naš osobni izbor. Nitko drugi – niti Svijet, niti društvo, niti povijesne okolnosti u kojima se nalazimo – ne mogu oduzeti čovjekovu slobodu zauzimanja vlastitog stava prema trenutku i determinirati našu sudbinu.

Priča o dječaku Teddyju

Što tebi nedostaje da dotakneš nebo?

indeksirajPriča o J. Cox svima nam postavlja pitanje: Što nama nedostaje da dotaknemo nebo? Na ovo pitanje svakodnevno tražimo odgovor i nalazimo bezbroj opravdanja i vlastitih nedostataka.

Pokušajmo si dati odgovor sada! Zatim pogledajte priloženu prezentaciju, pa si iznova postavimo isto pitanje!

Jessica_Cox

Logoterapija kao životni stav

barkica

Kada sam daleke 1982. godine, kao mlada liječnica na psihijatrijskom odjelu celjske bolnice, dobila u ruke svježe prevedenu knjigu Viktora Frankla pod naslovom: ‘Zašto se niste ubili’, bilo je to za mene pravo otkriće. Nedugo zatim izdana je i knjiga Franklove učenice Elisabeth Lukas pod naslovom: ‘I tvoja patnja smisla ima’. Obje je izdala biblioteka ‘Oko 3 ujutro’. I naziv biblioteke sugerirao je vrijednost prevedenih djela. Naime, ako netko oko 3 ujutro krade vrijeme od svoga sna, onda sigurno mora imati neki vrlo važan razlog. I zaista, nisam se prevarila. Obje knjige su bile kao dragulji koji svjetlucaju ističući se na poseban način među običnim kamenjem. Obje knjige su zauzele počasno mjesto u mojoj knjižnici i zadržale ga do danas. Viktor Frankl je u svojoj maloj knjižici napisao epohalno djelo o ljudskom duhovnom potencijalu, o ljudskoj mogućnosti izbora. Čovjek je sposoban da se u istoj situaciji ponaša ‘kao svinja ili da ide u plinsku komoru s molitvom Oče naš ili Shema Izrael na ustima’. Frankl je proveo četiri godine u koncentracijskim logorima. Kada su ustanovili da je liječnik zaposlili su ga u stacionaru za tifus. Usprkos svemu nije se zarazio. Nevjerojatno je bogatstvo i plemenitost duha Viktora Frankla, koji je po izlasku iz logora napisao svoje dojmove osvrćući se prvenstveno na ljudsku plemenitost i herojstvo. Bila je to sposobnost autotranscendencije, kako ju je nazvao, samonadilaženja kod nekih SS-ovaca i ‘kapoa’ (vođa grupa) koji su riskirajući vlastiti život znali ostaviti iscrpljenog logoraša u baraci ili mu donijeti komadić kruha. Iz boravka u logoru stekao je iskustvo da ljudi mogu biti neopisivo zli, ali i neopisivo dobri. Za preživljavanje u uvjetima koncentracijskog logora bilo je od presudne važnosti, da si osoba zna odgovoriti na pitanje – zašto (zbog koga ili čega) želi preživjeti? Ako nije imala čvrsti razlog da izdrži sve muke koje su je čekale, osoba se prepuštala umiranju, bilo da se bacila na naelektriziranu žicu ili da je ostala ležati u baraci odbijajući hranu i bilo kakvu aktivnost. U takvim uvjetima Viktor Frankl se izdigao iz situacije i zamišljao sebe za katedrom kako govori o svemu što je kao psihijatar mogao prepoznati kod ljudi u logoru. Iznad svega mu je bilo stalo podcrtati što im je pomoglo da prežive. Takva slika čovjeka, kao bića koje slobodno odlučuje, bila mi je vrlo bliska jer je izvirala iz mog kršćanskog uvjerenja. Na mnogim mjestima sam otkrivala tu poveznicu između psihoterapijskog pravca logoterapije i moje kršćanske vjere. To mi se učinilo jako korisno, iznenađujuće dobro i osvježavajuće. Medicina naime nije nigdje spominjala čovjekovu dušu, slobodu volje, važnost donošenja odluka, odgovornost za posljedice svog izbora. Medicina nije ništa govorila o pekućoj boli nečiste savjesti ili o važnosti da nam savjest bude čista. Medicina nije ništa govorila o noopsihosomatici, dakle posljedicama naših pogrešnih ili loših odluka na psihofizikumu! Medicina nije ništa rekla niti o duhovnom vakuumu ljudi 20. stoljeća kojeg je potrebno ispuniti logosom (smislom), kako bi uopće mogli živjeti! Viktor Frankl (1905-1997) bečki liječnik, spec. neurologije i psihijatrije objašnjavao je da postoji Bog, koji se pojavljuje kao ‘tertium datur’ te u trenutku spajanja muške i ženske stanice u majčinom tijelu, udahne tom novom stvorenju djelić svog Beskrajnog Duha. Tako je svaki čovjek jedinstvena i neponovljiva Božja kreacija, ljubljeno Božje dijete! Ako iz te perspektive gledamo na svakog čovjeka, postaje nam jasno da djeca nisu naša, da nisu ‘naše vlasništvo’. Naravno predajemo im dio genetskog koda, međutim time ih nismo programirali. Naime, čovjek se u svakoj životnoj situaciji može postaviti na poziciju neutralnog opažača te donijeti odluku koja izvire iz te Božanske jezgre u nama, u skladu sa svojom savješću. Ako u svojoj savjesti osjećam da je to Božji plan sa mnom, nastojat ću ga ispuniti! Tako je čovjek do kraja nepredvidiv, u svakom trenutku može promijeniti svoju odluku, birajući dobro ili zlo. Isto tako nam postaje jasno da ako je svatko ljubljeno Božje dijete, tada smo dužni i mi voljeti sve ljude koje susrećemo, a prvenstveno sami sebe. Ta sami sebi smo zadani kao najveća životna zadaća. Bruseći svoju osobnost približavamo se svojim vrhuncima (ne tuđim) i postajemo svjetlo za druge. Konačno, iz te perspektive se jasno vidi i odgovor na pitanje – kome smo odgovorni za svoje životne odluke? Onaj koji nas je poslao na tu zemlju, prati nas cijelo vrijeme Svojom Ljubavlju, te je prema tome On Zadnja Instanca kojoj smo odgovorni za sve što radimo. U početku našeg hoda po Zemlji dobili smo i određeno životno vrijeme. Što ćemo napraviti u tom vremenu s materijalom koji smo dobili, ovisi o nama samima!
‘Čovjek je pozvan da bude kokreator (sustvoritelj) svijeta!’ (V. Frankl) Logoteorija i logoterapija Viktora Frankla mu mogu pomoći da svoj kamenčič u mozaiku svijeta izbrusi tako da svjetluca posebnim, samo njemu svojstvenim sjajem!

Cvijeta Pahljina, dr. med. spec. psihijatar, logoterapeut

Život uvijek ima smisla

 

vf_zivot

Ako se prvi put susrećete s Logoterapijom, svakako Vam preporučam pročitati knjigu Viktora Frankla: Život uvijek ima smisla. Uz logorsku autobiografiju, koja se čita ”bez daha”, knjiga ima i autorov dodatak Kratki uvod u logoterapiju.

Ukoliko nekoga odbija riječ ”smisao” (logoterapija znači – liječenje smislom), neka ipak pokuša pročitati ovu knjigu – jer se u njoj ne filozofira niti moralizira o smislu; u njoj se govori o konkretnom životu, o autorovoj vlastitoj egzistenciji u najgorim uvjetima nacističkog logora. Knjiga će mnogima donijeti ohrabrenje, uputu ili nadu u izlječenje od raznih egzistencijalnih tegoba – i utvrditi ih u uvjerenju da je smisao (stvaralaštva, ljubavi, patnje) temelj nutarnjeg zdravlja i životnog zadovoljstva.

 Logoterapija niti naučava, niti propovijeda: strano joj je i logičko dokazivanje i moralno nagovaranje. Logoterapeutova se uloga sastoji u tome da proširi pacijentovo vidno polje – tako da mu čitav spektar smisla i vrijednosti postane vidljiv i svjestan.

Naglašavajući da je čovjek odgovorno biće i da mu valja ostvarivati potencijalni smisao vlastitog života, želim istaknuti da autentičan smisao života valja naći u svijetu, a ne toliko u samom čovjeku i njegovoj psihi. Čovjekova je egzistencija, po svojoj biti, samo-nadmašivanje prije negoli samo-ostvarivanje.

Ispunjavanje egzistencijalnog vakuuma

Naslov izvornika: Filling the Existential Vacuum Autor: Robert C. Leslie Original objavljen u knjizi Jesus and Logotherapy, 19.., str. 47-54 Tekst prevela: Ana Sarić Ispunjavanje egzistencijalnog vakuuma
JK&LGTH_

Boris Vidović: Logoterapija i savjest

B. Vidović: Logoterapija i savjest – članak

Članak je objavljen u zborniku radova:
Fenomen savjesti

Zbornik radova teološkog simpozija, prir. N.Bižaca, J. Dukić i J. Garmaz, Crkva u svijetu, Split, 2011., str. 189-211.

Priveži svoja kola za zvijezdu!

Image1

“Priveži svoja kola za zvijezdu” (Leonardo da Vinci) – u duhu toga gesla nastala je ova knjižica. Ona sadrži iskustvenu mudrost izraslu iz dugogodišnje prakse koja potiče čitatelja da svoja “kola” mudro vodi kroz virove današnjeg vremena, uzdajući se u to da i u najcrnjoj noći još uvijek postoji negdje neka mala zvijezda, namijenjena upravo za naša “kola”, od samog početka i bez kraja.

Sudbina nas stavlja usred situacije pune patnje ili radosti. Sve je to materijal koji još mora biti oblikovan. Ima nešto utjehe u tome da mi u svakoj situaciji još uvijek možemo na neki način biti suigrači, ali se u isti mah upliće u igru i neka ćudoredna sastavnica, utoliko što se način oblikovanja postojećeg materijala ne može više natovariti samo na leđa sudbini, nego je on u prvom redu naš.

U svemu što nam sudbina sprema postavlja nam se i pitanje:

A sada? Što ja mogu, što ja moram, što ja hoću učiniti?

Iz knjige E. Lukas: Što nas u životu pokreće

Ostavština smisla

20045.JPGDalekosežan je utjecaj Franklova izuzetnog života i rada. Već je i samo njegovo pisanje utjecalo na različite ljude. Franklovo djelo značajno je utjecalo na profesore, studente, religijske vođe (uključujući i rimokatoličkog papu Pavla VI.), političare, filozofe, psihologe, psihijatre i milijune drugih u potrazi za smislom u svom životu. Pa ipak, on je bio samo skroman čovjek kojemu nije bilo stalo do toga da se reklamira u skladu s modernim trendom toga vremena.

Donosio je nadahnuće onima čiji su životi bili ispunjeni patnjom. Primjerice, sedamnaestogodišnji mladić iz Teksasa, Jerry Long, nakon automobilske nesreće ostao je kvadriplegičar. Tipkati je mogao samo uz pomoć štapića veličine olovke koji je držao u ustima. No, nije odustajao od želje da postane psiholog jer je volio ljude i želio im je pomoći. Pročitavši knjigu Život uvijek ima smisla, napisao je pismo Franklu te naveo kako mu se čini da su njegove poteškoće daleko manje od onih koje su pretrpjeli Frankl i njegovi drugovi.

Ipak, svaki put kad bi pročitao Franklovu knjigu, Jerry je otkrivao nove uvide. Napisao je: ‘Patio sam, ali znam da nikad ne bih postigao ovako mnogo da nisam patio.’ Kad je naposlijetku osobno upoznao dr. Frankla, rekao mu je: ‘U nesreći mi je slomljena kralješnica, ali ne i moj duh.

Evo kako to kaže Frankl: ‘Ne morate patiti da biste naučili. No, ako ne naučite nešto iz patnje nad kojom nemate nikakvu kontrolu, tada vaš život postaje uistinu besmislen… Način na koji čovjek prihvaća svoju sudbinu – stvari koje su izvan njegove kontrole – može donijeti dublji smisao njegovu životu.’

Iz knjige: A. Pattakos: Zatočenici vlastitih misli, Zagreb 2010. str. 47.

Older posts «

» Newer posts