Predstavljamo pet novih diplomanata

Jedan običan, a sasvim poseban dan

Nedjelja, osmi,studeni, 2020. godine, maglovit, prohladan zagrebački dan, uspio nas je zagrijati događajem koji smo svi napeto iščekivali, a posebno pet diplomanata koji su trebali prezentirati svoje diplomske radove iz logoterapije.

U vrlo ugodnom i svečanom ambijentu te prijateljskoj atmosferi ipak se osjećala napetost prije izlaganja radova i ogromno olakšanje i zadovoljstvo nakon završetka izlaganja. Radovi su bili svi odreda izvrsni. Na autentičan način su prikazivali dobro usvojeno teoretsko i praktično znanje iz egzistencijalne analize i logoterapije Viktora E. Frankla – genijalnog filozofa i liječnika, tvorca treće bečke škole psihoterapije. Radovi su proizlazili iz životnog i profesionalnog iskustva diplomanata te primjene logoterapije na području obitelji, bračnih odnosa, mentalnih poremećaja i osobnog duhovnog rasta. Svi diplomanti su i polaznici završne studijske godine iz logoterapije, koja se odnosi na autobiografiju uz poseban logoterapijski pristup, nakon koje će primiti završnu diplomu. Primljena diploma prvog stupnja daje diplomantima kompetencije za primjenu logoterapije na svom profesionalnom području, održavaju predavanja i radionice  te pomažu klijentima, koji ih potraže (uz superviziju tijekom prve godine). Svečano uručivanje diploma izazvalo je zasluženi pljesak prisutnih. Na kraju i fotografija za uspomenu na važno životno postignuće. Posebno treba cijeniti studij uz velika opterećenja svih diplomanata nizom važnih obiteljskih i profesionalnih zadataka, što govori o visokoj motivaciji za upoznavanje logoterapije V. Frankla te veliku odgovornost prema životnom vremenu koje je svakome darovano.

Neka se logoterapija širi zaslugom novih diplomanata te doprinosi njihovom duhovnom razvoju, a na taj način, poboljšanju stanja u društvu ostvarujući klimu naklonjenu životu.

Iznosimo i imena diplomanata te naslove diplomskih radova:

Andreja Oroš – Logoterapijske zadaće

Bernardica Perčin – Porušeni bračni odnosi – logoterapijska pomoć

Jasna Henc – Logoterapija u sestrinskom radu s oboljelima od psihoze

Matej Čuljak – Snaga logoterapije u mome životu

Tomislav Zajec – Logoterapija i panični napad

 

Održano predavanje generaciji G

U Stubici je u hotelu Matija Gubec održano predavanje G-generaciji. Dr. Cvijeta Pahljina je pokazala kako je važno u ovim kriznim vremenima ostati na strani dobra, ne dati vjetar u leđa destruktivnim strujama u društvu.

Veći dio edukanata predavanje je pratio On-line, a desetak pohađatelja je predavanje pratio u kongresnoj dvorani, poštujući sve epidemiološke mjere. Iako su iskustva On-line edukacije većim dijelom pozitivna, želja nam je da se čim prije opet okupimo ‘u živo’ u grupama i na logoterapijskim radionicama.

Tema u drugom semestru o kojoj je dr. Pahljina danas govorila bila je o Patologiji vremena u kojem živimo te o onim stvarima u koje nas takva patologija odvodi, a to su provizorno bivanje, fatalizam, kolektivizam, fanatizam. Dr. Pahljina je ponudila logoterapiju kao lijek u vidu primjerenog životnog držanja, traženja životnog smisla, pronalaženja mjesta za tišinu i razmišljanje, donošenjem odluke za odricanje i vježbe odricanja, imanje osjećaja za sveto i razvjanje osjećaja zahvalnosti. Ovim logoterapijskim koracima moguće je pobijediti egzistencijalni vakuum i ispuniti prazninu života.

Nošena duhom – naša srca pjevaju

Ottawa Institut za logoterapiju – kreirao je projekt nod nazivom “Nošena duhom – naša srca pjevaju”. Cilj projekta je prikupljanje iskustava iz profesionalnog ili osobnog života za vrijeme pandemije COVID-19, a kako bi se ista objavila u knjizi.
Stoga, Institut upućuje poziv svima, a naročito logoterapeutima i edukantima logoterapije, koji osjete da bi mogli dati doprinos ovom projektu kroz svoje kreativno stvaralaštvo i to putem kratke priče, eseja, prozaične skladbe, pjesme, inspirativnog teksta. Namjera je prikupljanje priča o nadahnuću i hrabrosti kao primjene prkosne snage ljudskog duha.
Primjeri se mogu uzeti iz područja zdravstva, socijalne skrbi, volontiranja ili iskustva boravljenja u svojim domovima. To mogu biti primjeri žrtvenih davanja, milosti, ljubaznosti, suosjećanja, zahvalnosti, odlučnosti, hrabrosti, upornosti, strpljenja, uvida ili nadahnuća.

ODGODA: Međunarodni logoterapijski kongres u Zagrebu

Obavještavamo zainteresirane da će se logoterapijski kongres održati u rujnu u Zagrebu. Razlog odgode je prilagođavanje epidemiološkoj situaciji.

O datumu ćemo na vrijeme obavijestiti putem ovih mrežnih stranica.

 

Međunarodni kongresi u organizaciji Hrvatske udruge za logoterapiju ‘LOGOS’ već se godinama održavaju pod zajedničkim imenom – ‘Društvo nije zdravo, ali je ozdravljivo’. Do sada smo obradili razne aktualne teme koje utječu na živote pojedinca i društva kao zajednice, a ove nam je godine kongresna tema

VRIJEDNOSTI KAO PUT KA SMISLU

Osobne vrijednosti su svakako onaj pokretač u nama koji nas privlači nekom određenom smislu i koji nas motivira, nekoj osobi ili nekoj stvaralačkoj ili doživljajnoj akciji. U ovom kontekstu imat ćemo međunarodne predavače, ali i predavače iz Hrvatske. Najavljujemo i nekoliko zanimljivih radionica.

Prijave za kongres bit će otvorene USKORO

Otišla sam u penziju, a ne u mirovinu

Otišla sam u penziju, a ne u mirovinu i doktorirala sa 77 g.

Zahvalna sam svim pacijentima koji su mi dali priliku da im u životu budem od koristi, da napravim za njih nešto dobro, kaže psihijatrica Cvijeta Pahljina

 

 

Cvijeta Pahljina, naša ugledna psihijatrica s dugogodišnjom adresom u Sloveniji, ni sa 77 godina ne miruje pa je tako ovoga listopada – doktorirala.

– Nije to bio kao i svaki drugi ispit, jer je taj ispit za mene bio vrlo ugodan doživljaj, s obzirom na godine i zadatak koji trebam napraviti, a to je prenijeti znanje dalje. Disala sam cijelim plućima – govori nam Cvijeta i dokazuje da za obrazovanje nikad nije kasno.

– Pa, otišla sam u penziju, ne u mirovinu! – kaže sa smiješkom.

– Mogu reći da mi je ovo najintenzivniji dio života. Posla ne nedostaje, a osim predavanja na studiju logoterapije i putovanja u Zagreb dva puta mjesečno, ‘zapošljavaju’ me i djeca i unuci – dodaje.

Rođena je na otoku Rabu, kako sama kaže, ‘najljepšem otoku na svijetu’.

– Djetinjstvo mi je bilo obasjano suncem, uronjeno u more, mirise borove šume i tamjana brojnih večernjica i nedjeljnih misa. Bila je tu i glazba s orgulja te moje upoznavanje zvukova klavira i pjevanja u dječjem crkvenom zboru, koji je vodila Slovenka, časna Cirila. Ne mogu bez tog otoka pa ljetujem tamo svake godine, za mene je to ljekovito – kaže Cvijeta, koja se djevojački prezivala Bakota. Suprugovo prezime Pahljina isto je rapskog podrijetla.

Posljednjih četrdeset godina živi u Celju. U celjskoj regiji su tražili liječnike pa se sa suprugom, također liječnikom, uputila tamo. Dobili su stalni posao, stan, ali su se i namjeravali vratiti kad djeca krenu u školu. No “privremeno” je postalo – stalno.

– Uvijek smo vjerovali da ćemo se vratiti. Kratko, prije odlaska u Sloveniju, živjeli smo kod mojih na Rabu, u malom stanu, ali smo se ubrzo odselili. Mladi par mora imati mogućnosti živjeti sam, odvojen od primarne obitelji, imati svoj prostor za ljubav i svađu. To je za njih najbolji način da opstanu – smatra.

Njezin suprug je ‘otišao na drugu stranu’ prije deset godina. S njim ima šestero djece, dva sina i četiri kćeri, na koje je jako ponosna. Jedan joj sin živi u Berlinu, drugi u Celju, dok je jedna kći u Norveškoj, druga u karmelićanskom samostanu u Đakovačkoj Breznici, treća na Rabu, a četvrta s njom živi u Celju. Ima i petero unučadi.

– Hrvatska nam je ipak ostala prva domovina. Nekako sam imala kroz sve ove godine osjećaj da spajam te dvije zemlje – mislim da je dobro graditi mostove, a to je posebna privilegija koju sam imala u životu, toliko veza je stvoreno između prijatelja, između studenata – nastavlja Cvijeta.

Kao psihijatrica, nakon rada u psihijatrijskim bolnicama u Hrvatskoj i Sloveniji, ljudima je potporu pružala i u vlastitoj ambulanti za pomoć u krizi u Celju.

– Još pomažem kao psihijatar ljudima u krizi u okviru Zavoda za zdravstveno varstvo u Celju. Prije 33 godine osnovala sam prvi telefon za pomoć ljudima u krizi u Sloveniji, koji je radio izvan zdravstvenih ustanova, a 1994. godine potaknula sam osnivanje slovenskoga Saveza za telefonsku pomoć u krizi, gdje sam bila dugogodišnja predsjednica – pripovijeda nam uvijek smirena Cvijeta.

 

Prije odlaska u mirovinu odradila je postspecijalistički studij logopedije Viktora Frankla kod dr. Elizabeth Lucas u Beču. S edukacijama u Sloveniji započela je 2010., a u Hrvatskoj 2011. godine.

– Imam dojam da se na studij javljaju ljudi koji žele pomoći sebi ili drugima pa u svoje sredine prenose optimističnu poruku – da život u svim okolnostima ima smisla. Smatram da smo odgovorni i pozvani da budemo sustvaratelji svijeta u kojemu živimo – kaže nam.
Logoterapija je, nastavlja, psihoterapijski pravac i u sebi sadrži elemente duhovnog pokušavajući pomoći čovjeku da otkrije ‘kakvog smisla imaju njegov život, odnosi i poziv’. Pitanje je ključno da možemo ići dalje, tek tad počinje naše iscjeljenje, kaže ova ugledna liječnica. I novac, i ugled, i moć, ako se gubi smisao, mogu nas dovesti do granice samoubojstva.

Na upit je li i ona pronašla svoj smisao, kaže kako se posljednjih godina transformirala od liječnika do učitelja – i tako želi prenositi to znanje dalje. Kaže, ima životne zadaće koje mora ispuniti jer – tko bi ih ispunio umjesto nje.

– Zahvalna sam svim pacijentima koji su mi dali priliku da im u životu budem od koristi, da napravim za njih nešto dobro. Taj osjećaj da sam im potrebna, da me trebaju, da su mi zahvalni i da me vole ulijevao mi je nepresušni osjećaj ispunjenosti, korisnosti i smisla mojeg vlastitog života – kaže psihijatrica.

Logoterapija u čovjeku traži dobro, nešto na što se čovjek može osloniti. Primjerice, ako se čovjek bori s ovisnošću i nije sposoban apstinirati, a ima, primjerice, talent za slikanje, dok slika on će zaboraviti da treba alkohol. Koncentracija se tako usmjerava na nešto drugo.

– Nekad se u jednom razgovoru može doći do zaključka što je smisao nečijeg života, dok ih je nekad potrebno više. Nekad se kroz iskustvo vlastite nesreće dolazi do novih spoznaja, zato i patnja nekad ima svoj smisao – kaže.

Istraživanje za doktorski rad pod nazivom ‘Utjecaj logopedagoške edukacije učitelja na doživljaj profesionalnog identiteta, zadovoljstva pozivom i smisla poziva, te na doživljaj zadovoljstva životom i smisla života’ odradila je u šest osnovnih škola u Zagrebu pa nam kaže kako je 99 posto učitelja zaključilo da im je logoterapija pomogla ‘osvijetliti’ njihov životni put.

– Logoterapija vraća čovjeku njegovo dostojanstvo. To je izrazito bitno u radu s traumatiziranim i depresivnim ljudima. Taj duhovni element koji nas razlikuje od životinja dobili smo od Stvoritelja u trenutku začeća. Svi smo rođeni njegovom voljom, pa ako znamo da nam je on dao život, znat ćemo i da ‘vrijedimo’. Puno sam radila sa ženama koje su napravile abortus i koje su se kasnije teško nosile s time da su uzele djetetu šansu da proživi život na zemlji. Nikako si to nisu mogle oprostiti. Ali osoba kao takva ne može se uništiti, ona, jednom stvorena, živi i dalje. Dakle, to dijete negdje postoji, njegov duh negdje postoji. Predočujem im tad da je ono sad u nekom drugom obliku, primjerice anđela koji je gleda i ne želi da si ona zbog toga uništi život, nego želi da učini puno dobrih djela – zaključuje ova otmjena dama.

Preuzeto s portala 24 sata

Studijsko putovanje u Beč 2019.

Jedan autobus, pun budućih logoterapeuta, radosno se otisnuo put Beča, u posjet prof.dr. Elizabeth Lukas koja nas je srdačno primila i poklonila nam svoje vrijeme, znanje, iskustvo i na tome joj od srca zahvaljujemo. S ovog smo se putovanja vratili bogatiji za još jedno iskustvo te za neka nova i produbljena stara prijateljstava. Bio je to jedan poseban i lijep dan.

Gostovanje na Laudato TV

Dana 11. listopada 2019. godine na Laudato televiziji u emisiji “Jeste li znali?” gostovala je dr. Cvijeta Pahljina. Tema emisije je ljudski govor koji razotkriva dušu – što prlja naše riječi i komunikaciju, rak-rani hrvatskoga naroda – psovci i njezinim posljedicama. O društvu koje nije zdravo, ali je ozdravljivo, o smislu života, o Bogu u podsvijesti i o ulozi patnje.

Predavanje u Udruzi branitelja

Udruga hrvatskih branitelja Domovinskog rata 101. brigade ZNG-a/HV-a provodi tijekom 2018. godine projekt: Psihosocijalno osnaživanje branitelja i članova njihovih obitelji, pod pokroviteljstvom i uz potporu Ministarstva hrvatskih branitelja.

U sklopu navedenog projekta planirana su ukupno četiri predavanja/tribine, psihološke radionice, ekološke akcije, kreativni uradci,  kao i savjetovanja i psihoterapijski tretmani.

Pozvani su i dobro došli svi zainteresirani, a osobito branitelji i članovi njihovih obitelji te ratni stradalanici, kao i članovi obitelji poginulih i nestalih branitelja.

Predavači i voditelji radionica i savjetovanja su eminentni stručnjaci na ovom području, s dugogodišnjim iskustvom: mr.sc. Zoran Komar i Cvijeta Pahljina, doktorica medicine, specijalist psihijatrica i logoterapeutkinja.

Današnje naše – DRUGO po redu – predavanje i radionicu vodi dr. Cvijeta Pahljina na temu: Život uvijek ima smisla (1). Riječ je o interaktivnom izlaganju i raspravi.

Zamoljena da napiše svoj životopis za stručni časopis „Logosfera“, o sebi je dr. Paljina rekla sljedeće:

Rođena sam na Rabu, najljepšem otoku na svijetu, daleke 1943. godine. Doma sam u dvije države, Hrvatskoj i Sloveniji, u kojoj živim preko 40 godina. Osjećam da trebam biti most između oba naroda odnosno kruga ljudi koje na životnom putu susrećem. Moj životni poziv je biti liječnik tamo gdje me trebaju. Diplomirala sam na Medicinskom fakultetu u Zagrebu na kojem sam i specijalizirala psihijatriju. Radila sam  kao psihijatar u psihijatrijskim bolnicama u Hrvatskoj i Sloveniji i u vlastitoj ambulanti za pomoć u krizi u Celju. Još uvijek po potrebi pomažem kao psihijatar osobama u krizi u okviru Zavoda za zdravstveno varstvo u Celju. Završila sam i subspecijalizaciju iz logoterapije Viktora Frankla kod prof Elisabeth Lukas u Beču. Logoterapija je dala dragocjeni doprinos medicini time što je vratila u antropološku sliku čovjeka njegovu duhovnu dimenziju. Time je rehumanizirala medicinu i sva područja gdje se može primijeniti. Zbog velike koristi u terapiji osoba s psihičkim smetnjama, kao i pomoći u najrazličitijim životnim krizama željela sam prenijeti to znanje u Hrvatsku i Sloveniju. Moja učiteljica prof. E. Lukas je to svim srcem podržala. Započela sam s edukacijom  iz logoterapije u okviru Zavoda žički tabor za duhovni rast 2010. u Sloveniji, a nakon toga 2011. u Hrvatskoj u okviru udruge za logoterapiju Logos. Godine 1986. sam osnovala prvi telefon za pomoć osobama u krizi u Sloveniji, koji je radio izvan zdravstvenih ustanova. Godine 1990. sam potaknula osnivanje Slovenskoga Saveza za telefonsku pomoć u krizi, gdje sam bila dugogodišnja predsjednica i delegat u Internacionalnoj federaciji telefona za pomoć u krizi IFOTES. Približno 18 godina vodim ljetne tabore za duhovni rast u Žičkoj kartuziji. Majka sam šestero djece na koje sam jako ponosna.

U nadahnutom izlaganju uz Power-Point prezentaciju doktorica Pahljina je povezala svoje dugogodišnje iskustvo u liječenju bolesnika, logoterapiju Viktora Frankla i aktualnu problematiku hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata. Nakon toga uslijedila je radionica u kojoj su svi prisutni iznijeli svoja mišljenja i stavove o navedenoj temi kao i probleme s kojima se susreću.

Organizator iskreno žali da se na ovo zanimljivo predavanje odazvao maleni broj osoba, unatoč poslanim mnogobrojnim mailovima-pozivnicama i izvješenim plakatima.  Nadamo se da će ubuduće biti bolje.

Treće naše predavanje planirano je za 28. studeni, kada nam je opet gost Cvijeta Pahljina s predavanjem i radionicom: Život uvijek ima smisla (2).

Četvrto i zadnje predavanje bit će održano u terminu između 01. i 15. posinca 2018., o čemu ćete biti pravovremeno obaviješteni, a održati će ga mr.sc. Zoran Komar.

Zahvaljujem na videosnimci cjelokupnog predavanja koju je za naše interne potrebe načinio Stjepan Kolačko, pripadnik 101. brigade i naš ratni snimatelj, a danas profesionalni snimatelj na televiziji.

Posebno zahvaljujem  Gradskom uredu za mjesnu samoupravu, Područni odsjek Stenjevec (Susedgrad), Vijeću Gradske četvrti Stenjevec i Vijeću Mjesnog odbora Vrapče-jug što su nam i ovom prigodom izašli ususret i osigurali besplatno korištenje dvorane.

 

Tekst: Sergije Dražić

Fotografije: Ivo Šoštarić

Preuzeto s mrežnih stranica Udruge hrvatskih branitelja domovisnkog rata – Susedgrad

 

 

Intervju Aleksandra Zoe Krušelj

Sve više je prijepora otkud tolika stopa autizma. Je li krivo cjepivo, genetika, ili nešto drugo? Nažalost, da bi autistično dijete izraslo u zrelu osobu treba puno strpljenja i odricanja. Roditelji često ostaju cijeli život uz djecu iz autističnog spektra. Vjerojatnije je da neće imati slobodnog trenutka, mnogi će i psihički stradati, biti iscrpljeni. U ciklusu o logoterapiji ovaj put razgovaramo s Aleksandrom Zoe Krušelj, logoterapeutom, ali i pedagoginjom koja u svom radu terapeutski pomaže kako roditeljima tako i djeci s autizmom. Uz ovaj segment terapije gđa Krušelj suočava se u svojoj terapeutskoj profesiji s nizom drugih psihičkih trauma.

Seebiz: Možete li nam, prije svega, približiti svoj posao odgajatelja ali i rad s autističnom djecom?

Započela bih s činjenicom da nema gotovih recepata, a niti čvrstih pravila u odgojnim postupcima. Važna je kvaliteta naše komunikacije, prepoznavanje i uvažavanje stvarnih interesa djece, stalno se educirati i biti dostupan djetetu kad nas treba. Što se tiče rada s autističnom djecom, nekako sam već davno povezana s tom temom. Prvi put sam se ozbiljnije susrela na fakultetu i izabrala temu za diplomski rad, zatim sam radila u jednoj školi kao asistent dvije godine s autističnom djecom. Na studiju logoterapije sam se ponovo susrela s autizmom i bila mi je bliska tematika i tu sam za diplomski uzela temu rad s autističnom djecom. Najvažnije dvije godine koje sam svakodnevno provodila po par sati s autističnom djecom promijenile su mi poglede i rodila se obostrana ljubav u radu s djecom. Nekako je sve išlo spontano, ja sam njih razumjela, a oni mene… Svaki dan mi je bio ispunjen i potvrđen da sam na dobrom putu i da činim dobro i njima i sebi.

Seebiz: Roditelji u većini slučajeva teško prihvaćaju dijagnozu autizma kod svoje djece. Negacija i dugotrajno poricanje neminovno izaziva traumu?

Sigurno da ta spoznaja nije lako prihvatljiva, ali nije sramota priznati da ne znamo, važno je željeti naučiti. Poželjno bi bilo da roditelji budu podvrgnuti terapiji i poduci o odgojnim postupcima djeteta. Svakako je važno povjerenje roditelja i osobe koja radi s njegovim djetetom.

Seebiz: Često dolazi i do raspada brakova?

Do raspada braka i ovako dolazi ako nema komunikacije, tako da jedan osjećaj bezpomoći prema djetetu i obitelji je sigurno veliki teret. Najvažnije je da partneri razgovaraju. Često ne čujemo jedni druge. Važno je čuti svog partnera. Sa strane roditelja potrebna su velika odricanja, pri čemu je važna suradnja s terapeutom. Samosvijest o uspješnosti svakako će biti poticaj za daljnji rad, a neuspjeh često pridonosi odluci da se odustane. Ako se roditelji međusobno ne slažu i ne postupaju usklađeno, nekontrolirane smetnje ponašanja kod djeteta su češće.

Seebiz: Koliko je teško i naporno skrbiti o djeci s autizmom i kakva je vaša uloga, posao?

Nastojim omogućiti djetetu da izrazi slobodu potisnutih emocionalnih konflikta kroz čvrsto uspostavljanje odnosa povjerenja između mene i djeteta. Sigurno da ima i teških trenutaka kada sve stane ili ide silaznom putanjom. S logoterapijskog aspekta, bez obzira na njihove mentalne i intelektualne determinante, do izrazaja dolazi ono što je specifično ljudsko prema Franklu, ta duhovna dimenzija koja uključuje najveću vrijednost, a to je ljubav.

Seebiz: Logoterapeut ste prve generacije. Koliko se logoterapija razvila u zadnjih par godina, koliko je primjenjiva u ovako teškim traumama i što bi još mogla učiniti?

Logoterapija se razvija u dobrom smjeru i s puno zanimanja, što je dobro za sve nas. Poslije mene još dolaze tri generacije, druga koja je na autobiografiji i dvije grupe studenata koje marljivo upijaju znanje logoterapije. Što logoterapija nudi u teškim traumama? Autotranscendenciju (nadrastanje). Mi smo duhovna bića i uspjevamo pomoću ljubavi prema životu. Ako imamo motiv zahvalnosti, onda u svakom trenutku našega života želimo napraviti najbolje.

Seebiz: Specijalizirali ste se i u asistenturi i pažnji nad djetetom, time, vašom uslugom, roditelji dobivaju i malo slobodnog vremena?

Sigurno da dobiju vrijeme za sebe koje im je prijeko potrebno. Razgovarala sam s roditeljima i neizmjerno im je važna osoba od povjerenja da sa sigurnošću mogu ostaviti svoje dijete i da ne strijepe. Kažu da im je beskrajno važno to vrijeme, za njih. Kažu da ih zajednica ne razumije, a da su i oni samo ljudi i da im treba odmora, da im je važno da ta osoba od povjerenja može prihvatiti tu odgovornost.

Seebiz: Gdje roditelji uvelike griješe u odgoju svoje djece s autizmom?

Roditelji imaju spoznaju o razvojnom poremećaju svog djeteta, ali dok ne prihvate svoje dijete nema pomaka. Zbog neprimjerenog ponašanja djeteta, roditelji se udaljavaju od zajednice. Nekontrolirano ponašanje roditelja koji i sami pate zbog djeteta, štetni su za samo dijete te stvaraju dodatne smetnje u ponašanju. Roditelji često pate zbog takvog djeteta. U početku su vrlo sebični, jer ne žele sebi priznati da im dijete ima poremećaj. To je kao nekakav udarac na njihov ego. Kasnije, kad se pomire s dijagnozom postanu depresivni i sumnjičavi u bilo kakvu mogućnost da se djetetu može pomoći. Puni su strahova da su oni jedini s takvim problemom i da ih nitko ne razumije. To je razlog što uz terapeute postoje i psihijatri koji su specijalizirani za ovakvu vrstu problema. Treba im pribliziti situaciju iz pozitivne perspektive te uz zajedničku pomoć dogovoriti što je najbolje za njihovo dijete.

Seebiz: Hvatate se ukoštac sa svim oblicima psihoterapije. Možete li nam malo pojasniti, opisati, predstaviti s kakvim se sve slučajevima susrećete ?

Ima puno logoterapeutskih tehnika. Naprimjer metoda paradoksne intencije (princip se sastoji u tome da u svim vrstama straha nije ‘najbolji mogući savjet’ koji nam predlaže da strahu izmaknemo ili se protiv njega borimo, nego da pokušamo strah ismijati). Želja i strah naprosto se isključuju: onoga što želimo – ne možemo se bojati. A derefleksija omogućuje klijentu da opazi sto je u životu vrijedno – osim vlastitog JA i njegovih slabosti.

Seebiz: Logoterapija je različita od klasične psihoterapije. Nedavno sam imao prilike čuti da jednoj ženi psihoterapija traje već 15(!)godina?

Svatko je individua za sebe. Tako je i s terapijom. Postoji dijagnostička faza, terapijska faza i postterapijska faza. Terapeut želi o klijentu dobiti što više informacija, kakve probleme ima, koje mogućnosti izbora mu stoje na raspolaganju, zbog čega je to njemu namijenjeno? Smisao ne stvaramo sami, nego ga u toku života otkrivamo.

Život u svakom trenutku ima smisao. Sastavljeni smo od svega što smo proživljavali. Logoterapija vraća čovjeku njegovu duhovnu komponentu.

Seebiz: Svaki klijent zahtjeva drukčiji pristup. Kako pridobijete povjerenje klijenata?

Svakako dajem vremena klijentu u prvoj fazi kontakta da sve ispriča i da ga čujem, da identificiramo problem i dovedemo do toga da njegov vlastiti problem nađe cilj.

Povjerenje je važno ostvariti. Postivati razlicitosti drugih stajališta koje je različitije od našega.

Seebiz: Gdje i kako Vas se može kontaktirati?

Može me se kontaktirati mailom:

aleksk9@gmail.com

i na broj mobitela 091/1110-732