Novi broj Logosfere u prodaji

logosfera003

Izašao je treći broj časopisa Logosfera kojeg izdaje Hrvatska udruga za logoterapiju ‘LOGOS’ u kojem su svoje viđenje prapovjerenja, duhovnosti, ljubavi i oprosta iznijeli u zanimljivim člancima bivši i sadašnji studenti logoterapije. Kako su autori tekstova raznih struka, tako je i viđenje osnovnih logoterapijskih pojmova, prelomljeno kroz prizmu njihovog iskustva, važan doprinos razumijevanju duhovne dimenzije čovjeka. Tako je, na primjer, romanopisac i kolumnist Krešimir Butković napisao zanimljivi tekst pod nazivom Vatra duhovnosti u kojem govori o važnosti duhovnosti u liječenju smislom, o predavanju i molitvi kao praksi prapovjerenja. “Duhovnost proizlazi iz neposrednog povjerenja, iz bezuvjetnosti, iz potpunosg predanja.”, kaže Butković. U tekstu pod nazivom ‘Njegujete li svoju žirafu’ doktorica Renata Kokotović govori o prednostima nenasilne komunikacije i o govoru srca kojeg se može slikovito prikazati kao govor žirafe koja iz svoje visoke perspektive vidi stvari cjelovitije, za razliku od kojota koji simbolizira hladni optužujući govor, nerazumijevanje, prosuđivanje, kritiziranje. Autorica naglašava kako  svaki dan možemo izabrati svoje misli, emocije, stavove i ponašanje, pa u skladu s tim i govor žirafe ili govor kojota. Lucija Krakan piše o ljubavi kao odluci s kojom idemo kroz život spremni na podnošenje patnje, ako je to potrebno. Izvješće s Drugog međunarodnog kongresa logoterapije vrlo je detaljno iznio teolog Martin Kajtazi koji je napisao i zanimljiv intervju s dr. Ivanom Štenglom. U tekstu pod nazivom ‘Oprost i zašto oprostiti’ logoterapeutkinja Maja Mulović govori o oslobađajućoj snazi oprosta referirajući se na neka važna mjesta iz područja filozofije, psihologije i teologije. O junačkom putovanju kao metafori prolaska kroz krize piše profesorica književnosti Ivana Bašić koja donosi i tri verzije Homerove Odiseje koje nam prikazuju kako se odluka za nešto ili protiv nečega može reflektirati na ishode životnog putovanja. Grafička dizajnerica Magdalena Krpina piše o duhovnoj dimenziji ljubavi kao o zlatnom rezu “koji se opisuje kao kompozicijski zakon u kojem se manji dio odnosi prema većem kao veći prema cjelini”. O logoterapiji i vjeri piše pater Mijo Nikić. O tome kako izaći iz depresije piše Lucija Fusić koja u istoimenom tekstu govori o tome koliko i na koji način vjera može pomoći pri izlasku iz depresivnih stanja. O koristi logoterapije u svećeničkom služenju piše Viktor Grbeša koji iznosi svoja osobna iskustva. Anita Dučkić Sertić piše o duhovnosti kao resursu obiteljske otpornosti u kriznim i stresnim situacijama. U tekstu pod nazivom Glavotok Tanja Zudenigo na vrlo poetičan način prikazuje boravak prethodne generacije studenata logoterapije na Glavotoku, na otoku Cresu.

Predgovor ovom broju Logosfere, kao i u prethodna dva broja, napisala je dr. Cvijeta Pahljina, voditeljica studija. U njemu govori o prapovjerenju kao o prirodnom porivu svakog bića da se nada, vjeruje i predaje se životu. “Misao da Netko bdije nad nama, da nam Netko tko u svakom trenutku zna kako smo i što nam se događa pomaže koračati naprijed.”, kaže Cvijeta Pahljina i obrazlaže smisao prihvaćanja patnje kao sastavnog dijelića mozaika našega života. “Prapovjerenje nije racionalno, ono nije rezultat odgoja u porodici, školi, društvu. Prapovjerenje ima korijene u našem iskonskom sjećanju na izgubljeni raj. Ono je jednostavno dar, koji smo dobili, dar koji imamo u svojim dubinama, treba samo zaplivati u te dubine.”

Na kraju ovog borja Logosfere čitatelj može pronaći logosmjerku, premetaljku i kviz na temu logoterapije. Na kraju, kao posljednje ali i ne najmanje važno, pojavljuje se telst Phila Bosmansa koji govori o jeseni kao vremenu razumijevanja veličine i snage života, zahvalnosti, okupljanja i darivanja.

Ako bismo trebali podvući zajednički nazivnik brojnim i vrlo različitim tekstovima, mogli bismo reći da ih sve obilježava istinsko nastojanje njihovih autora da osnovne pojmove logoterapije povežu sa svojim životnim iskustvima, profesionalnim i intimnim. Tako se možemo uvjeriti kako je logoterapija zaista primjenjiva u raznim područjima, jer su njezine duhovne pretpostavke takve da zahvaćaju u svaki segment čovjekovog života, intimnog i profesionalnog, povezujući ga u biće cjelovito i dostojanstveno u svakom trenutku svoga života.

Napisala: Ivana Bašić

Novi broj časopisa Logosfera

Nakon uspješnog predstavljanja u Knjižnici Ivane Brlić Mažuranić, drugi broj časopisa Logosfera dostupan je i vama. Časopis je moguće kupiti u knjižari Teovizija (Kaptol 26, Zagreb).

Također, postoji mogućnost narudžbe i preko internet stranice – Kontaktirajte nas!

Drugi broj časopisa Logosfera posvećen je logoterapijskom pristupu ljubavi, pri čemu je tematski podijeljen na tekstove koji govore o studiju logoterapije, o primjeni metode u psihoterapeutskoj praksi te o logoterapijskom pristupu braku, ljubavi, poslu i vjeri.

Život uvijek ima smisla

 

vf_zivot

Ako se prvi put susrećete s Logoterapijom, svakako Vam preporučam pročitati knjigu Viktora Frankla: Život uvijek ima smisla. Uz logorsku autobiografiju, koja se čita ”bez daha”, knjiga ima i autorov dodatak Kratki uvod u logoterapiju.

Ukoliko nekoga odbija riječ ”smisao” (logoterapija znači – liječenje smislom), neka ipak pokuša pročitati ovu knjigu – jer se u njoj ne filozofira niti moralizira o smislu; u njoj se govori o konkretnom životu, o autorovoj vlastitoj egzistenciji u najgorim uvjetima nacističkog logora. Knjiga će mnogima donijeti ohrabrenje, uputu ili nadu u izlječenje od raznih egzistencijalnih tegoba – i utvrditi ih u uvjerenju da je smisao (stvaralaštva, ljubavi, patnje) temelj nutarnjeg zdravlja i životnog zadovoljstva.

 Logoterapija niti naučava, niti propovijeda: strano joj je i logičko dokazivanje i moralno nagovaranje. Logoterapeutova se uloga sastoji u tome da proširi pacijentovo vidno polje – tako da mu čitav spektar smisla i vrijednosti postane vidljiv i svjestan.

Naglašavajući da je čovjek odgovorno biće i da mu valja ostvarivati potencijalni smisao vlastitog života, želim istaknuti da autentičan smisao života valja naći u svijetu, a ne toliko u samom čovjeku i njegovoj psihi. Čovjekova je egzistencija, po svojoj biti, samo-nadmašivanje prije negoli samo-ostvarivanje.

Priveži svoja kola za zvijezdu!

Image1

“Priveži svoja kola za zvijezdu” (Leonardo da Vinci) – u duhu toga gesla nastala je ova knjižica. Ona sadrži iskustvenu mudrost izraslu iz dugogodišnje prakse koja potiče čitatelja da svoja “kola” mudro vodi kroz virove današnjeg vremena, uzdajući se u to da i u najcrnjoj noći još uvijek postoji negdje neka mala zvijezda, namijenjena upravo za naša “kola”, od samog početka i bez kraja.

Sudbina nas stavlja usred situacije pune patnje ili radosti. Sve je to materijal koji još mora biti oblikovan. Ima nešto utjehe u tome da mi u svakoj situaciji još uvijek možemo na neki način biti suigrači, ali se u isti mah upliće u igru i neka ćudoredna sastavnica, utoliko što se način oblikovanja postojećeg materijala ne može više natovariti samo na leđa sudbini, nego je on u prvom redu naš.

U svemu što nam sudbina sprema postavlja nam se i pitanje:

A sada? Što ja mogu, što ja moram, što ja hoću učiniti?

Iz knjige E. Lukas: Što nas u životu pokreće

Ostavština smisla

20045.JPGDalekosežan je utjecaj Franklova izuzetnog života i rada. Već je i samo njegovo pisanje utjecalo na različite ljude. Franklovo djelo značajno je utjecalo na profesore, studente, religijske vođe (uključujući i rimokatoličkog papu Pavla VI.), političare, filozofe, psihologe, psihijatre i milijune drugih u potrazi za smislom u svom životu. Pa ipak, on je bio samo skroman čovjek kojemu nije bilo stalo do toga da se reklamira u skladu s modernim trendom toga vremena.

Donosio je nadahnuće onima čiji su životi bili ispunjeni patnjom. Primjerice, sedamnaestogodišnji mladić iz Teksasa, Jerry Long, nakon automobilske nesreće ostao je kvadriplegičar. Tipkati je mogao samo uz pomoć štapića veličine olovke koji je držao u ustima. No, nije odustajao od želje da postane psiholog jer je volio ljude i želio im je pomoći. Pročitavši knjigu Život uvijek ima smisla, napisao je pismo Franklu te naveo kako mu se čini da su njegove poteškoće daleko manje od onih koje su pretrpjeli Frankl i njegovi drugovi.

Ipak, svaki put kad bi pročitao Franklovu knjigu, Jerry je otkrivao nove uvide. Napisao je: ‘Patio sam, ali znam da nikad ne bih postigao ovako mnogo da nisam patio.’ Kad je naposlijetku osobno upoznao dr. Frankla, rekao mu je: ‘U nesreći mi je slomljena kralješnica, ali ne i moj duh.

Evo kako to kaže Frankl: ‘Ne morate patiti da biste naučili. No, ako ne naučite nešto iz patnje nad kojom nemate nikakvu kontrolu, tada vaš život postaje uistinu besmislen… Način na koji čovjek prihvaća svoju sudbinu – stvari koje su izvan njegove kontrole – može donijeti dublji smisao njegovu životu.’

Iz knjige: A. Pattakos: Zatočenici vlastitih misli, Zagreb 2010. str. 47.